MZ Nezuk
Subota, 21 Juni 2008 15:16
Postojeca infrastruktura i kontakt clanovi
* Mjesna ambulanta sa porodicnom medicinom
* Putna infrastruktura (asvalt)
* Vjerski objekti (dzamija)
* Mekteb i gasulhana
* Kanalizaciona mreza
Planovi MZ Nezuk:
* Vodo snabdijevanje
* Izgradnje doma kulture
* Izgradnja OŠ od 5-8 razreda
* Ulicna rasvjeta
* Uredjenje fudbalskog stadiona
Aktivisti MS Nezuk:
* Sevad Brzovic (predsjednik MS Nezuk)
* Dzevad Mujcinovic
* Mirhat Mujcinovic
* Muso Salihovic
Istorija carsije Nezuka
Germanska plemena na ovim prostorima se javljaju polovinom četvrtog stoljeća p.n.e. Kelti (Gali) su na ove prostore donijeli kulturu mladeg kamenog doba i razvijenu ratničku tehniku. Od njih su ostali nazivi rijeka: Sava, Spreča, Ukrina i ime planine Majevice. Na ovim prostorima su do danas sačuvani mnogi utvrđeni gradovi iz srednjeg vijeka, a sačuvane su i mnoge nekropole srednjevjekovnih nadgrobnih spomenika - stećaka. Najpoznatiji sačuvani srednjevjekovni utvrdeni gradovi su: Soko kod Gračanice ( 1426.), Srebrenik ( 1333.) i Teočak ( 1345.). Najpoznatije nekropole stećaka su sačuvane na području Kladnja, Banovića, Kalesije, Živinica, Lukavca, Tuzle, Teočaka i Sapne.Mnogi stećci na ovim lokalitetima su obogaćeni zanimljivom i vrijednom ornamentikom i predstavljaju zanimljiv umjetnički izraz svoga vremena. Najčešći motivi na stećcima su: polumjesec, zvijezda, Ijiljan, sunce, križ, štit i mač. Natpisi na pojedinim stećcima su pisani bosančicom.
Osmanski period
Sjeverne i sjeveroistočne dijelove Bosne od kojih su poslije pada bosanske države Ugari oformili Srebreničku i Jajačku banovinu Osmanlije su zauzele tek 1520. godine. Prostor župa Usore i Soli, odnosno dijelovi današnjegTuzlanskog kantona, ulazio je, najvećim dijelom, u sastav Zvorničkog sandžaka, koji je do 1541. godine pripadao Rumelijskom, a do 1580. godine Budimskom ejaletu. Po formiranju Bosanskog ejaleta, Zvornički sandžak ulazi u njegov sastav. On je tada imao 31 nahiju, od kojih 21 na bosanskoj strani (na tijevoj obali Drine), a to su: Soko, Nenavište (Gradačac), Smoluća, Jasenica, Srebrenik, Koraj,Visori, Gornja Tuzla, Drametin, Donja Tuzla, Gostilj, Spreča, Završ, Teočak, Bijeljina, Zvornik, Sapna, Kušlat, Ludmer, Srebrenica, Šubin i Brvenik. Dijelovi današnjih općina: Gračanice, Banovića, Lukavca i Kladnja pripadali su Bosanskom sandžaku. Na bosanskoj strani Zvorničkog sandžaka Turci su održavali deset gradova: Zvornik, Srebrenicu, Kušlat i Perin - prema Drini; Teočak, Srebrenik, Soko, Novi i Brčko - prema Savi. Ovaj Sandžak kao i svi njegovi gradovi, dobili su na strateškom značaju kada je ovaj prostor postao pogranično područje, odnosno kada je sjeverna granica Otomanskog carstva uspostavljena na Savi. U toku višestoljetne Osmanske uprave na ovom prostoru desile su se i krupne promjene u nacionalnoj i vjerskoj strukturi stanovništva. Poslije Mohačke bitke (1526.) dio pravoslavnog i bošnjačkog stanovništva se seli preko Save i Dunava na područje osvojeno od Madara. Poslije osmanskog poraza pod Bečom ( 1699) i ustaljivanja granice na Savi, Bošnjaci su prognani sa sjevera na prostor Bosanskog ejaleta. Islamizacija je na ovom području tekla dosta brzo i već su krajem šesnaestog stoljeća Bošnjaci su na ovom prostoru činili većinu stanovništva. Kasnije se broj Bošnjaka smanjivao zbog stradanja u ratovima i velikih epidemija kuge, koje su naročito pogadale gradove u kojima je bila najveća koncentracija Bošnjaka. Iz popisa Zvonickog sandzaka 1519.godine od 16 do 25 aprila izvrsen je popis gdje je sa turskog jezika preveo Adem Handzic 1986.godine. U tom prijevodu se pominje selo Nezuk gdje u popisu pokazalo da muslimanskih kuca ima 10, neozenjenih 11, bastina 1, kristija 2 domacinstca i mezarja 1, pripadajuci Sapni nahiji u posjedu Jusufa sina Ahmeda. Nezuci naselje je bilo locirano oko Gradina, danasnji Srpski Nezuk, koje je veliki znacaj imalo za opstanak tok stanovnistva na toj teritoriji. Izmjestanje sela sa ove teritorije na danasnju lokaciju 1750.godine pocelo je kada je ovim krajevima zavladala kuga poznata u ovim krajevima kao bumbarecija protiv koje nije bilo lijeka. Najstariji ljudi su zakljucili da treba selo napustiti i preseliti se na sadanju lokaciju i treba naci odgovarajucu lokaciju tj. sadasnju gdje je duvao jaci vjetar radi kuge , gdje i dan danas zive nezucani. Danasnje njive od dzamije okrenute jugoistoku pripadale su begovima iz Baljkovice .
Sadasnje stanje
Nezuk se nalazi svjeveroistocnom dijelu Bosne do 18.03.1998.godine u sastavu opcine Zvornik a navedenog datuma u sastavu novoformirane opcine Sapna. Povrsina novoformirane opcine Sapna u cijem sastavu je i MZ Nezuk je 125 km2 , a broj stanovnika je 14 730 dok je broj stanovnika u Nezuku 1294. U novije vrijeme sama pojava rijeci tj. mjesta Nezuk kod nasih ljudi vezana je za pogibiju narodnog heroja Hajrudina Mesica Hajre, kada je pokusan proboj prema Srebrenici, Kamenici i Cerskoj i spajanje sa teritorijom, otvaranje-proboj koridora za izlazak Srebrenicana 17.07.1995.godine .
Brigadni general Hajrudin Mesic je rodjen 1. januara 1959. godine u selu Trnava, opcina Ugljevik. Clan Patriotske lige od njenog osnivanja, organizator i vodja oruzanog otpora protiv agresije na RBiH na prostorima Zvornicke i Ugljevicke opcine. U toku rata obavljao je niz visokih komandnih duznosti, medju kojima su: komandant Teritorijalne odbrane Ugljevik - Teocak i komandant 1. teocanske brigade. Poginuo 30. oktobra 1992. godine u selu Nezuk.
Na kraju da se napomene da je Nezuk takodje poznat u proslosti po odrzavanju konjskih trka. Poznat je i po tome sto postoje osnovane price da su Madjari koji su bili naseljeni prije Turaka napustajuci Nezuk ukopavali velike kolicene zlata u Nezuku.
