Ovdje ste:: SOL STAV Kolumna Kijametski fan
 
 

Kijametski fan

Ispis
Najprije su se pojavile baje u stanu. U gomilama. Džahkad ti se učini da su te baje komarci, džahkad da nisu. Jer ima baja građu komarca, a ne zuji kad leti. Ujutro ih metlom možeš mesti. Toliko su mrtve.
Onda sam pročitao da nageo se rimski Koloseum na južnu stranu. Da se na Manhattanu pojavila čudovišna životinja. Nit' je svinja, nit' je pacov, nit' je šćene. A liči na sve troje.
"Neće na dobro!", pomislio sam.

I dao se na pranje prozora. Pjevušio: Akšam geldi, sunce zađe, na tvom licu osta sjaj! Zvučalo je frapantno pa su komšije poručile da kane umrijeti prirodnom smrću, a ne od moje pjesme. Stoga sam zavez'o. I oprao prozore. A kad ja operem prozore, onda je to najljepši dio Saraj'va. Pa me je, budući sam zaslužio, supruga pustila skoknuti u prostorije naše mjesne zajebnice. Tamo sam zatekao atmosferu.

"Evo su u našoj suverenoj, multietničkoj državi odlučili i manjinama dati pravo da se kandiduju za ovo i ono u vlasti!", rekao je Avram zureći u prijedlog SDU o načinu provedbe sucke odluke slučaja Sejdić - Finci.

"E, a ja mislio da u nas je manjina vazda imala sva prava. Al' vladajuća manjina!", reknem ja.
Avram je onda pričao kako kad je došla demokratija, oteo mu se uzdah olakšanja i otad nikako da prestane uzdisati. Nurija je rek'o Avramu da može uzdisati kol'ko hoće.

"Uzdis'o ti, ne uzdis'o, moj je dojam da ćemo svi, bez obzira na naciju i konfesiju, najebat! Al' ne zbog političara, nego je insan turio prst đe ne treba!", rekne Nurija koji je čuven po tome kako malo te malo počne priču o kijametskom danu jer čovjek se odrodio od Gospodara.

Intimno sam se složio s njim. Naime, i meni je zabremedet da zinaluka je sve više, da širi se pederastija, da muškarci žene muškarce i usvajaju djecu, uzdižu se grješnici i pokvareni ljudi, da žene dižu tegove i imaju pravo glasa i u šetnju vode šćenad umjesto djece. Da muškarci nose svilenu odjeću, zanemaruju se i kidaju rodbinske veze. Te da insan ima sve manje vremena za insana. I sve to reknem.

"Sve su ti to mali predznaci kijametskog dana! Još nam samo zemljotres fali pa da slika bude vantaka!", rekne jedva dočekavši Nurija kojeg smo interno zvali Kijametski fan.

Avram je slegnuo ramenima i nastavio čitati novine. Svi smo šutjeli. Al' je nakon protoka vremena i listanja novina Avram rekao da u posljednje vrijeme, i sudeći po novinama, lična inicijativa uzima sve više maha, ali ima i puno udruženih zločinačkih poduhvata. I da bi poslije nalaza revizora ureda za reviziju mnoge ministre i direktore trebalo u haps.

"To ti je, Avrame, zato što su zatvorski kapaciteti popunjeni pa se okrivljeni razmještaju po ministarstvima, javnim firmama i drugim državnim institucijama!", zaključio je Nurija.

Onda smo svak' svojoj kući. Pristavio sam se u krevet. Nije mi se baš spavalo. Zato sam ekran namjestio na federalnu teve. S njom se najbrže zaspi. U neko me je doba probudilo stenjanje stepenica i mrdanje zidova u stanu...

"Zemljotres!", reknem, probudim suprugu, a na um mi padne Nurija.

Supruga me je zagrlila i počela učiti La ilahe illallah. Onda sam ja spapunjao deku pa u park. Tamo je Nurija okupljenim objašnjavao da kijametski dan samo što nije. Da s neba nam dolazi kazna jer nismo na općim izborima u dovoljnom broju glasali za SDA. Al' da pripazimo kako ćemo zaokruživat na lokalnim izborima. Jer, poslije izbora, nema kajanja.

"Politika je kurva!", rekne na to komšinica Mica koja se u parku pojavila u negližeu.

"E, prava se javila!", rekne Nurija.

Mica onda njemu rekne da ako je ona kurva, onda je on, Nurija, politički makro koji je u stanju raj pretvoriti u pakao.

Piše:
Asaf BEČIROVIĆ, Oslobođenje
 
 
 
 

CB Login